Istanbul i prijevoz
Istanbul je stvarno velik grad, lokalci kažu da je on danas dom za oko 18 miliona stanovnika.
Da se u par dana posjete uspije vidjeti većina što vas interesuje potrebno je upoznati se dobro s njihovim javnim prijevozom koji uključuje metroe direktno sa aerodroma, tramvaje, žičare, metro-autobuse, brodove, podzemne i nadzemne žičare, te najluđe taksije kakve ni u filmovima više ne prikazuju… Za sve se uredno svaki put dobije karta, račun i kusur bez obzira sto dnevno 8 miliona ljudi udje i izidje kroz neku od bezbroj kapija javnog prevoza. Osiguranje je prisutno na svakom pojedinom stajalištu za prevoz. Što se tiče čistoće u prevozu, jednostavno nismo vidjeli niti jedan papiric bacen na pod u cijelom metrou.
Najvažnije prvo nabaviti Istanbul Card. To je savremena magnetna-elektronska kartica pomoću koje se plaća i pristupa prijevozu. Svako stajaliste, ali BAŠ svako ima malenu rampu za prolaz i elektronski skener koji čita karticu. Cijena kartice je oko 10 lira i može se kupiti na kiosku, aerodromu i sl. Na nju se uplaćuje novac preko aparata koji se nalazi na svakoj stanici i vrlo je jednostavan za koristiti. Kako su nam rekli, uplaćeni iznos koji ne potrošite na kartici imate pravo zatražiti nazad od automata da vam isplati nazad u novcu ako više ne zelite koristiti karticu. Upravo zbog ove opcije je Istanbul i dobio titulu grada sa najboljim javnim prevozom u svijetu. Iako ovu opciju nismo isprobali lično, jer smo dvije kartice dobili od našeg ljubaznog domaćina na korištenje pa smo ostavili preostali iznos na racunu.
Većina vožnji košta 1.95 turskih lira (1,00 BAM= 1,43 TRY), a svaka sljedeća za oko 20% manje i ako u kraćem vremenskom periodu koristite više puta prijevoz, cijena vožnje vam može biti čak i 0.25 lira. Tako smo doživjeli da nakon nekoliko presjedanja metroa i žičare odemo na 90 minuta vožnje brodom do Prinčevih otoka, gdje nas je vožnja koštala u vrijednosti manje od pola jedne bosanske marke. Naravno povaratak je bio još jefitniji[Symbol].
IstanbulKart može koristiti i više osoba, ali tad vam vožnja za drugu osobu košta duplo više, tj. ne primjenjuje se bonus za popuste za sljedeću vožnju. A najdraže je bilo skontati da poslije kasnog povratka kući ujutro kad idemo na doručak kartica opet daje popust jer smo prije svega nekolko sati već platili vožnju s njome.
Također, ako idete prvi put u Istanbul napravite plan šta stvarno želite vidjeti, a šta ćete ostaviti za drugi put. Mi smo tako sve znamenitosti u Azijskom dijelu grada ostavili za sljedeću posjetu.
Vožnje taksijem su poseban doživljaj, definitivno savjet za uzbudljiv početak večeri. S obzirom da je Istanbul grad na sedam brda, preporučujemo sljedeći recept: iz bilo kog dijela grada dodjite na centralnu metro-stanicu na Taksim trgu. Tu zavirite i probajte sta vam volja te se taksijem spustite niz strmu padinu jednom od avenija koje vode ka morskoj obali. Vozač će vam sigurno priuštiti uzbudljivu vožnju kao toboganom i niti jedno sobraćajno pravilo nećete moći razumjeti. Svi nekud žure i svi su u pravu.
Što se tiče ljudi koje ćete uglavnom sretati u prevozu i na ulicama, tu nema nikakvog pravila, pravi kozmopolitanski grad u kojeg dolaze svi iz cijelog svijeta iz svih kultura. Lako se može vidjeti da se brižno pored Turskih čuvaju spomenici poput Francuske gimazije, Engelskih brodskih topova, Nadgrobne ploče vencijanskih Duždova (Vojvoda), Huremin/Roxelanin hamam (tursko kupatilo-spa), Galata toranj nazvan po Genovežanskoj trgovačkoj koloniji…tako da je i sam poznati Golden gate most (tačnije Bridge on the Golden gate) u San Francisku prozvan od strane moreplovaca Zlatnim po izuzetnoj sličnosti sa zaljevom Zlatnim rogom koji krasi Istanbulsku obalu.
Prvi surf: Istanbul
Kao što smo i obećali, blog o našem surf iskustvu i to u prekrasnom Istanbulu. Dakle, prvi korak je da znate datum kad cete biti na željenoj destinaciji. U našem slučaju to je bilo krajem jula. Zatim slijedi traženje željenog domaćina. Mi smo pronašli oko 10-tak potencijalnih domaćina , koji su po profilu imali i dovoljan broj referenci kao i neke karakteristike po kojima smo slični. Uvijek nadjite više domaćina i šaljite više zahtjeva. U zahtjevima navedite neku sitnicu koju ste zapazili na profilu, a koja vam je mozda zajednička i sl. Kad vam neko potvrdi da vas moze ugostiti, obavezno se dogovorite o mjestu gdje ćete se otprilike naći i tražite broj telefona.
Tako smo mi nakon potvrdnog odgovora od jednog domaćina odmah razmijenili telefonske brojeve i dogovorili se gdje ćemo se naći. U našem slučaju to je bilo jednostavno. Nakon slijetanja na aeorodrom u Istanbulu, preuzimanja prtljage, odmah smo sjeli na Havatas bus ( autobusi koji prevoze od aerodroma do grada) i izašli na zadnjoj stanici, koja je poznata i nalazi se kraj jednog lako prepoznatljivog hotela. Tako da je to bio naš meeting point. U međuvremenu smo poslali sms našem domaćinu tako da i on može krenuti na vrijeme da nas dočeka. I tako je i bilo. Naš domaćin je bio muškarac u 30-tim godinama, bivši profesor fizike, a danas bend i event menadžer.
Odmah nakon upoznavanja, sjeli smo u taksi i zaputili se u njegov dom. Brzo presvlačenje i kratak razgovor s domaćinom uz dogovor za večeru i mi smo već osjećali više nego dobrodošlim. On nas je uputio na najbližu metro stanicu, objasnio nam kako funkcioniše transport po Istanbulu, te nam čak dao na korištenje dvije Istanbulkart kartice za javni prijevoz. Već prvi dan smo išli na večeru u tipični turski restoran te na njegovu preporuku probali hranu i pili čaj.
Mi smo po cijeli dan bili vani, tako da jedino vrijeme večere smo proveli s našim domaćinom. Iskustvo definitivno ne bi bilo potpuno bez njega kao domaćina, i vodiča ali i prijatelja za razgovor. S obzirom da smo tamo bili u vrijeme Ramazana, odnosno Bajrama, on je s djevojkom išao van Istanbula, te zamislite da je ključ i stan ostavio nama na korištenje još naredna četiri dana.
Znači imali smo stan u Istanbulu na super lokaciji samo za sebe. A on nas je znao samo dva dana. Tako da naše iskustvo je više nego fenomenalno. Druženje s njim, razgovor, te neke stvari koje smo saznali o samom gradu, o protestima koji se se održali prije par godina na Taksimu, o hrani, muzici, historiji, kao i on sam, su nas oduševili i nagovorili da i iduća putovanja gdje god bili tražimo članove Cs zajednice.
Idući put pišemo o Istanbulu, hrani, i mjestima koja smo posjetili.
Lijep pozdrav,
Riversurfers
Dobrodošli na riversurfers blog!
Mi smo mladi par koji dolazi iz malog mjesta na prelijepoj rijeci Uni u Bosni i Hercegovini. Pišemo svima koji žele naučiti nešto novo, hodajući po svijetu ili da svijet dodje njima na vrata! Konkretno o couchsurfingu smo odlučili da pričamo jer želimo podijeliti naša iskustva te zainteresirati jos mladih ljudi, jer u današnje vrijeme to je idealan način za one s malo plićim džepom da putuju, ali i za one malo bogatije da dožive iskustva koja su moguća samo kada se družite s lokalnim ljudima. Prvi put smo čuli za couchsurfing 2008. godine. Od tad smo ugostili preko 30 surfera, a i mi smo se jednom odlučili na taj podhvat pri jednom putovanju.
Kako to ide?
Počinje registriranjem na stranici (https://www.couchsurfing.com/). Profil sadrži osnovne informacije (spol, zanimanje, kolko godina imate i sl), ali i neobavezne podatke kao sto su vaši interesi, omiljeni film ili knjiga, moto prema kojem živite, odnosno one stvari koje možete imati zajedničke s surferom odnosno domaćinom, te na osnovu toga i zaključiti da li bi vam društvo i prisustvo te osobe smetalo odnosno odgovaralo.
Najvažnija stavka jesu reference. Na početku je malo teže doći do njih ali kada jednom počnete ide puno lakše. Znači referenca je opis/kritika vašeg surfera o vama kao domaćinu i o vremenu provedenom kod vas, i obrnuto. Veoma je važno imati pozitivne reference jer u suprotnom bit ce vam puno teže naći nekoga ko će vas ugostiti.
Naravno vi niste obavezni nikoga ugostiti ukoliko to stvarno ne želite, te da li ćete otići samo na piće i upoznati se, raditi neku aktivnost (rafting i sl), ili pružiti surferima turu kroz vaš rodni kraj, ovisi samo o vama i vašem raspoloženju.
Jedna stvar s kojom smo se mi na početku ali i sad nakon dosta iskustva susreli jeste osudjivanje od strane okoline. Bar na našem području je dosta neobično pustiti strance da dodju u kuću i “žive s vama” na par dana. Mnogi su nas pitali kako se ne bojimo da će nas opljačkati ili nešto gore i slične stvari. Medjutim, bar po našem iskustvu ljudi koji dolaze kod vas su samo ljudi koji putuju, žele da upoznaju lokalne ljude, probaju hranu, nauče nešto novo o kulturi, ali i da prenesu nešto njihovog znanja o njihovoj kulturi i iskustvima na nas. Nerijetko će vam skuhati tradicionalno jelo iz njihove zemlje, napraviti narukvicu, donijeti neku sitnicu i sve to kao znak zahvalnosti.
Naše prvo couchsurf iskustvo je bilo upoznavanje s jednim francuskim parom iz Marseilla. Iako oni skoro nikako nisu komunicirali na engleskom, uspjeli smo se razumijeti jer smo željeli da saznamo više jedni od drugima. Nakon toga sva iskustva su bila više nego pozitivna. Bilo je tu i Engleza, Brazilaca, Čileanaca, Portugalaca, Španjolaca, Njemaca, Japanaca, Holanđana, Estonaca, Svicaraca, Amerikanaca, Singapuraca, itd…. I svako od njih je imao interesantnu priču da podijeli. Neki su išli na put oko svijeta biciklima, neki su stopirali, neki dolazili autom ili motorom, a neki došli na školske ekskurzije pa htjeli da ostanu jos par dana u Bosni…
Većina ih ne zna puno o Bosni i Hercegovini. I većina ih je impresionirana s prirodom koju nudimo, izuzetnim susretom mnoštva kultura i religija, dobrom i povoljnom hranom ali osobito s dobronamjernim i velikodušnim ljudima koje susreću širom naše zemlje. Svi kažu da se žele vratiti i ponovo posjetiti, a vjerujem da mnogi i hoće.
Stoga, nemojte biti puni predrasuda, pokušajte, upoznajte nekog novog, barem popričajte s njim, širite svoje vidike! Većinu ljudi koje smo mi upoznali na ovaj način možemo zvati prijateljima, te i danas smo u kontaktu i pratimo jedni druge.
Toliko za sada, uskoro objavljujemo priču o nasem prvom nevjerovatnom couchsurferskom iskustvu u Istanbulu. Pozdrav!
riversurfers